Nove knjige Novosti

Jezik i um

Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku
održanoga od 3. do 5. svibnja 2018. u Rijeci

Uredile: Mihaela Matešić i Anastazija Vlastelić

Na XXXII. međunarodnome znanstvenom skupu Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku pod nazivom Jezik i um, koji je održan na Filozofskome fakultetu u Rijeci od 3. do 5. svibnja 2018., sudjelovala su 144 izlagača iz Hrvatske, Njemačke, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Češke, Poljske, Španjolske, Velike Britanije, Nizozemske, Norveške, Rusije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Slovenije. Tema skupa bio je suodnos jezika i uma na svim planovima i razinama lingvističkih istraživanja. Premda je spomenuti suodnos jedan od fundamentalnih odnosa kojima se bave lingvistička istraživanja, njegovo se proučavanje uobičajeno vezuje ponajprije uz kognitivnu lingvistiku. U posljednjem je desetljeću međutim uznapredovalo širenje kognitivnoga pristupa i metodologije na druga lingvistička područja, čime se otvara prostor novim istraživanjima i novim spoznajama koje pridonose objašnjavanju ne samo jezičnoga fenomena nego i njegova funkcioniranja u jezičnoj zajednici i u suvremenim društvenim uvjetima.

Svojevrsna mozaičnost zbornika Jezik i um razloge ima u široko postavljenoj temi skupa. Prvih deset poglavlja knjige posvećeno je jezičnim procesima, koji se proučavaju i opisuju s različitih aspekata: analiziraju se pritom metaforički jezični odnosi, pragmatička značenja konektora, kognitivnosemantički aspekti terminologije i frazeologije te se posebno nastoje osvijetliti suvremeni izazovi u prijevodnoj metodologiji.

Slijede četiri poglavlja u kojima se raspravlja o jezičnim i govornim pokazateljima umnih procesa: daje se pogled u psiholingvistička i lingvistička obilježja obrade jezičnih elemenata, u dječji umni leksik, rasvjetljuje se metodološki pristup govornim pogreškama te se analizira konverzacijska interakcija s umjetnom inteligencijom.

U šest posljednjih poglavlja autori govore o odnosu pojedinca prema društvenoj komunikaciji. Umu govornika u njima se prilazi iz konteksta: dvojezičnosti (i to imajući u vidu govornike jezikâ koji imaju status manjinskih u društvu), nastave stranih jezika (pritom i hrvatskoga kao stranog na inozemnim sveučilištima), istraživanja međukulturne komunikacije te se donosi i jedan primjer iz jezične dijakronije, usmjeren također na analizu jezičnoga (su)obraćanja.