NOVA KNJIGA Stefan Berger, Historiografija, nacionalizam i identitet. Komparativne i transnacionalne perspektive
Priredio i preveo Michael Antolović
Gotovo sva pitanja – poput uloge mitova u stvaranju nacionalnih identiteta, „očinskih figura“ u nacionalnim historiografijama, iznova uznapredovalog procesa renacionalizacije prošlosti, rasprostranjenih stereotipa u povijesnom diskursu, odnosa povijesti i sjećanja, problema (ne)odgovarajućeg suočavanja s traumatičnim iskustvima iz povijesti 20. stoljeća – koja pokreće Berger u svojim ogledima potiču na usporedbe s ulogom znanstvene historiografije u hrvatskom i u drugim postjugoslavenskim društvima.
Jako me raduje što je, zahvaljujući Michaelu Antoloviću, izbor mojih radova dostupan na hrvatskom jeziku. Članci koje je izabrao uglavnom se bave poviješću historiografije, predmetomkoji istražujem od devedesetih godina 20. stoljeća. Zapravo, za povijest historiografije zainteresirale su me epohalne promjene koje su nastupile nakon propasti komunizma u Istočnoj Europi početkom devedesetih i koje su dovele do ponovnog ujedinjenja moje zemlje, Njemačke. U to sam vrijeme bio mladi povjesničar koji je istraživao povijest radništva i na sveučilištu u Oxfordu pisao doktorsku disertaciju posvećenu britanskoj Laburističkoj stranci i Njemačkoj socijaldemokratskoj stranci. Bila je to i prva knjiga što sam je objavio. Nakon 1990. godine s velikim sam zanimanjem pratio ono što sam smatrao da su važne promjene u velikoj njemačkoj nacionalnoj pripovijesti kojoj su povjesničari doprinosili svojim historiografskim radovima, ali i tekstovima u tisku i nastupima u medijima. Vjerojatno je činjenica što sam te trendov epromatrao izvan Njemačke učinila da postanem svjesniji suptilnih promjena u stavovima koje su nastupile kod nekolicine ključnih nacionalnih povjesničara u Njemačkoj početkom 1990-ih godina. Postojali su različiti pokušaji povratka na pozitivnije naglašenu nacionalnu povijest– trend koji sam nastojao analizirati u svojoj knjizi Potraga za normalnošću, koja je prvi put objavljena 1997, dok je drugo dopunjeno izdanje uslijedilo 2003. godine. Suštinski element promjene koja je nastupila u historiografiji bilo je omalovažavanje i demonizacija komunističke historiografije u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Uz svega nekoliko izuzetaka, nakon 1990. gotovo svi sveučilišni nastavnici povijesti u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj su izgubili posao – bila je to politički motivirana čistka koja je uvjetovala danekadašnji istočnonjemački povjesničari stvore alternativnu povjesničarsku kulturu… (Stefan Berger)
