Opis
Knjiga govori o promjenama statusa i normi hrvatskog jezika u kontekstu teorije o jezičnom planiranju te odnosu jezika i identiteta. Analiza je usmjerena na razdoblje nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine, ali se u knjizi raspravlja i o povijesnom razvoju standardnog jezika te o jezičnoj situaciji u bivšoj Jugoslaviji. U svjetlu suprotstavljenih, a nerijetko i pretjerano emotivno obojenih stajališta o posebnosti hrvatskog jezika, u knjizi se nastoji ponuditi što potpunija i objektivnija procjena situacije koja je utemeljena na kvalitativnim i kvantitativnim metodama analize.
